Priroda se pobrinula za opstanak na dalmatinskom kamenjaru, pa je kroz Zagoru rasporedila relativno velika i plodna polja koja su stoljećima hranila stanovnike prelijepog, ali negostoljubivog mediteranskog područja.

Petrovim poljem protječe Čikola i niz povremenih vodotoka, naseljeno je od prapovijesti, na zapadnom rubu je grad Drniš, a okruženo je planinama Svilajom, Mosećem i Prominom.

Sinjsko polje, površine 69 kvadratnih kilometara, najšire je polje Dalmatinske zagore okruženo nizovima naselja. Polje je nekoć poplavljivalo zimi, a kad bi se povukle vode, služilo bi ispaši stoke, dok se danas na njemu uzgaja najviše kukuruz i pšenica. Presijeca ga i napaja rijeka Cetina i prava je oaza u kamenom kršu koji ga okružuje.

Najgušće je naseljen i okopoljski kraj Imotskog polja, a zanimljivost mu je niska nadmorska visina i sredozemna klima, što pogoduje uzgoju za Zagoru netipičnih biljaka poput smokava, mendula i maslina. Površine je 95 kvadratnih kilometara, vodom ga puni rijeka Vrljika, a dijelom se prostire i u susjednoj Hercegovini gdje se naziva Bekija. Plodna crvena tla pogodovala su tradicionalnom uzgoju duhana, krumpira, kukuruza i drugih poljoprivrednih kultura, a u novije vrijeme prevladavaju vinogradi.



Tisuće loza u vinogradima, voćnjaci i povrtnjaci značajka su i Vrgorskog polja, koje se u narodu naziva i Jezero, jer ponekad zimi poplavi kad nabuja rječica Matica koja ga napaja vodom. Tada nad vinogradima i vrtovima plove tradicionalne barke – trupice.

Podzemlje Zagore također ostavlja bez daha: špilja Vranjača na sjeverozapadnom podnožju Mosora prepuna je stalaktita i stalagmita, arkada i stupova, dvorana prekrivenih kristalima koji se presijavaju u plavičasto i zeleno. Duljina špiljskih kanala iznosi oko 360 metara i otvorena je posjetiteljima.