Pa ipak, taj je kraj stiješnjen planinama s malo zemlje i vode bio poprištem nekih od najvažnijih trenutaka u hrvatskoj povijesti. Krenimo do samih početaka; arheolozi navode kako je Zagora u doba mlađeg paleolitika (40.000 – 10.000 godina pr. Kr.) bila prilično naseljena. Zagorski kromanjonac živio je u obiteljskim zajednicama u špiljama i lovio divlje životinje.

Nalazi kostiju otkrivaju što je bila njegova lovina, ali i koje su životinje nekad obitavale ovdje, pronađeni su ostaci pećinskog medvjeda, hijene, losa, bizona, divljeg goveda, magarca, konja, jelena, kune, zeca, svisca, kozoroga, ovce i koze! Kremene rukotvorine iz tog razdoblja nađene su u špilji Pećina u Brini kod Drniša. U mlađem kamenom dobu (6000 – 4500 godina pr. Kr.) lovci postaju zemljoradnici i stočari, a nalazi keramike iz ovog razdoblja potječu iz pećine Tamnica od Sinja, Male pećine kod Neorića i korita rijeke Cetine kod Trilja.

Kružne kolibe i četvrtaste kućice od isprepletena granja i pruća, te značajna proizvodnja keramike, ukrašene u spirale koje su i danas odlika drniškog nakita, pojavljuju se u kulturi oko današnjeg Danila. Tijekom bakrenog doba prazagorci izrađuju metalne predmete i pripitomljuju konje, a vezani su uz cetinsku kulturu. Periode brončanog doba predstavlja nakit i oružje pronađeni u špilji Podumci i Balinoj glavici kod Drniša, Dugišu i Obrovcu kod Sinja.

Otprilike u osmom stoljeću prije Krista, dakle u željezno doba, dolazi do značajnih promjena u zajednicama dalmatinskog prostora. Na prostoru srednje Dalmacije i zapadne Hercegovine najmoćnija etnička grupa među Ilirima postaju Delmati, koji nameću prevlast svim susjednim plemenima.



Polovicom drugog stoljeća stare ere obalnu i otočnu Dalmaciju pripojili su Rimljani, kojima to ne uspijeva i sa zabrđem; punih tristo godina sukobljavaju se s Delmatima, čiji otpor uspijeva skršiti tek Oktavijan August. Od Ilira, odnosno Delmata – ovčara i ratnika, do danas su sačuvane velike obredne gomile naslaganog kamenja, te zemljopisni nazivi. Dakako, nadjenuli su ime Dalmaciji, te kršćanskom svijetu dali liturgijsko odijelo 'dalmatiku'.

Rimljani reorganiziraju Zagoru, parceliziraju plodno zemljište, uvode nove poljoprivredne kulture, navodnjavaju tla, podižu seoska gospodarstva. Izgradili su dva legijska logora; Burnum kod Kistanja i Tilurij kod Garduna, mala vojna naselja u kojima je boravilo oko pet tisuća vojnika. Između njih podižu niz kastela, manjih utvrda iz kojih nastaju naselja.

Gradić Aequum kod sinjskog Čitluka, vjerojatno je najznačajnije naselje antičke Zagore, ali skulpture, nadgrobni spomenici, nakit, novac, keramika pronalaženi su po cijelom romaniziranom području zagorske Dalmacije.