Ljudi Zagore posvećeni su dvjema vještinama; radu u kamenu i drvorezbarstvu. Jedna od uobičajenih životnih aktivnosti bila je gradnja kuće, kamen otet planini iskomadan je i slagan u bezbroj formi; od zidova kuće debelih i do jednog metra, do različitih nadvoja, crkvenoga kamenog namještaja, čak i pasjih kućica od kamena! U drvu se izrađuju kućni predmeti, ukrašavaju kutijice za duhan, preslice i škrinje, ali i dječje igračke, koje se i danas mogu nabaviti u selima podno Svilaje.

Svjedoci mističnog rada u kamenu su stećci, monumentalni nadgrobni spomenici ukrašeni prizorima iz života, lova, viteških turnira, s natpisima na bosančici, hrvatskoj verziji ćirilice. Javljaju se u XIII. stoljeću i postavljaju do XVI. stoljeća. Ovi 'bilizi' nalaze se oko crkava, uz bunare i lokve, a ponajviše ih je u Velikoj i Maloj Crljivici, oko stotinu. Ima ih i u Bisku kod Trilja, Cisti, Zagvozdu, Župi Biokovskoj, Lokvičićima...



Dalmatinsko zaleđe vrvi karnevalskim zbivanjima, povezanima s dolaskom proljeća, najčešće asociraju na plodnost, kako prirode tako i ljudi. Za maskiranje se rabe životinjske kože i rogovi, ovčje runo, a skupine stvaraju buku udaranjem u zvona, puhanjem u rogove i klepetanjem.

Ovi karnevali svojstveni su seoskim sredinama, porijeklo vuku još iz prapovijesti, a usporedive su s rimskim luperkalijama, zbog očitih magijskih momenata. Pokladne družine obilaze sela, časte se jelom i pićem, razveseljavaju domaćine koji ih darivaju, a spremni su se i uvrijediti ako ih te godine ne posjete maškare!