Slijed osoba, važnih za hrvatsku, ali i europsku povijest, kulturu, umjetnost, sakralnost, doista je velik. Navodi na zaključak kako je neuvjetni prostor daleko od svjetskih tjekova i mogućnosti obrazovanja iznjedrio takve talente. A možda je odgovor u volji, prkosu i zdravoj pameti, odlikama zagorskog čovjeka.

Najbolji primjer je Ivan Meštrović, najpoznatiji hrvatski kipar, te jedan od najvećih svjetskih umjetnika svog vremena. Rođen je u Vrpolju 1883. godine, djetinjstvo je proveo u Otavicama, naukovao u Splitu, studirao na bečkoj Likovnoj akademiji, upravo u doba zamaha secesije, živio u Parizu, Beogradu, Splitu i Rimu, a umro 1962. u South Bendu, SAD.

Njegovim djelom prožeto je hrvatsko kiparstvo prve polovine XX. stoljeća, djela s jakim utjecajem baštinskog izlagana su po cijelom svijetu, a većinu svojih radova oporučno je ostavio hrvatskom narodu. Sada su izloženi pretežno u Splitu i Zagrebu. Pokopan je u Otavicama u obiteljskom mauzoleju – crkvi Presvetog Otkupitelja, koju je sam projektirao i opremio, a bavio se arhitekturom i književnošću.

Augustin Tin Ujević, podrijetlom iz imotskog Krivodola, rođenjem Vrgorčanin, a opusom stanovnik svijeta rođen je 1891. godine, umro 1955. u Zagrebu. Veliki je hrvatski pjesnik, publicist i prevoditelj. Poezija i sva njegova proza, ne samo tematikom nego životnim i životvornim prostorom djela, odiše jugom, južnim ozračjem, južnjačkom aromom i svjedoči o mediteranskom duhu, a neke od najpoznatijih stihova posvetio je svojoj Zagori. Ime Tin postalo je sinonim za pjesnika u Hrvatskoj, preveden je na više jezika i nezaobilazni je zaglavni kamen hrvatskog pjesništva.



Jakov Gotovac (1895. – 1982.), skladatelj i operni dirigent, tražio je inspiraciju u stihovima narodne lirike i epike, napisao je najpopularniju hrvatsku operu 'Ero s onoga svijeta', izvođenu na mnogim svjetskim pozornicama, a potka djela su upravo narodni motivi Dalmatinske zagore.

Književnik, dramaturg i režiser Milan Begović rođen je u Vrlici 1876., a umro u Zagrebu 1948. godine. Nakon školovanja posvećuje se postavljanju djela u kazalištima u Hamburgu i Beču. U pedesetak godina stvaralačkog vijeka pisao je mnogo i raznoliko: od poezije i kritike, preko novela i romana, eseja i prijevoda, do drama i libreta.

Zagora je odgojila i druge velikane: pjesnika i enciklopedista Matu Ujevića, književnika i političara Vladu Gotovca, kompozitora Ivu Tijardovića, kipara i arhitekta Franu Cotu, nogometnog stručnjaka Tomislava Ivića, kipara Stipu Sikiricu, književnika Dinka Šimunovića, slikara Vladu Jakelića, pjesnika Nikolu Milićevića i Josipa Pupačića...